Danas je jedan tužan dan…

Danas je jedan tužan dan…

Nedavno smo dobili obavijest o jednom malom biću koje je u jako lošem zdravstvenom stanju.

„Drage moje slatke mame i tate ! Suze mi idu dok ovo pišem a nadala sam se da takve priče postoje samo u Americi. Trebaju mi sve vaše pozitivne vibre i molitve. Jedna je djevojčica u jako teškom stanju u komi. Dijabetičar je godinama i na pumpici godinama. Šta se točno desilo neznamo ali pala je u tešku ketoacidozu koja je uzrokovala i nateknuće mozga pa je morala i na hitnu operaciju. Sada je u komi i nije dobro. Neću iznositi imena da zaštitimo privatnost obitelji kojoj sada nije lako i mole se i bore se.. ali molim vas svih skupa da vibrate, molite, mislite na malenu slatkicu, treba joj sva naša pozitivna energija. Može ona to !! Možemo mi to !!“

Kako smo se svi pribojavali i uvijek se pribojavamo najgorega, a opet nekako mislimo neće se to nama dogoditi.

Nažalost realnost dijabetesa je nešto što ne smijemo podcjenjivati. Dijabetes je glavni uzročnik smrti u svijetu, ne zbog samog dijabetesa, nego zbog posljedica koje ostavlja na organizam.
Čak i u našoj maloj Hrvatskoj računa se da ima nešto manje od 300.000 osoba koje imaju dijabetes u bilo kojem obliku. Tip1, Tip 2, LADA, trudnički dijabetes, sve to nas dovodi do toga da je, nažalost, istina da je dijabetes vodeći uzročnik smrti u svijetu.

Veliki broj ljudi nažalost iako imaju dijabetes, to ne znaju.

Jednom sam čuo od mislim svoje doktorice, da je problem u dijabetesu taj što ne boli. Tada nisam shvaćao o čemu ona priča, no kasnije sam shvatio.
Istina je da dijabetes ne boli, već podmuklo radi u tišini. I tu je problem. Kada vas boli zub, trpiti ćete to nekoliko dana, a na kraju ćete potražiti stručnu pomoć od zubara. Da me boli kada mi je šećer preko 10 mmol/l, siguran sam da bi mi i regulacija bila puno bolja, no eto nije…

Zašto je to još bitno? Zato što 50% osoba koje boluju od dijabetesa to ne znaju.

“Lako” nama koji imamo TIP 1. Računica je jednostavna. Tijelo ne proizvodi inzulin, GUK raste i svi simptomi su tu. Za dan-dva već ste toliko izmučeni od toga da je neminovno da ćete potražiti liječničku pomoć. Dobiti ćete terapiju, smjernice i ma koliko komplicirano zvučalo biti ćete – dobro.

TIP 2 je problem. TIP 2 je kada je tijelo ne prihvaća tj ne iskorištava svoj inzulin na adekvatan način. Taj postupak se javlja u relativno dugom periodu, te se mi navikavamo na lagano povišen GUK, te početne simptome počinjemo zanemarivati. Nažalost ljudi se jave liječniku tek kada primijete neke druge simptome, a koji su uzrokovani neliječenim dijabetesom kao što su oslabljen vid, bubrežne bolesti, rane po nogama, da ne nabrajam dalje. Dakle ljudi se javljaju kada su već prisutne komplikacije šećerne bolesti. A takvih je svaki dan sve više.

Dječji dijabetes zaslužuje temu za sebe, ali nužno spada i ovdje.

Djeca dijabetes mogu dobiti bilo kada. Ima onih koji se rode s dijabetesom, ima onih koji ga dobiju s par mjeseci, par godina, jedno desetljeće. Nema pravila.

Roditeljima je to svakodnevna bitka. Mjeri GUK s nedovoljnim brojem trakica, daj terapiju s nedovoljnim brojem inzulinskih pumpi, pripremaj hranu po zdravom načinu, pazi na školu, na prve ljubavi, na pubertet, na …sve.

Većina nas ima neku viziju kako je to biti roditelj, a na sreću manji broj zna kako je to biti roditelj djeteta s dijabetesom.

Osobno sam dobio dijabetes sa 7 godina. Za sada se držim. Ne savršeno, ali ok – po mojem mišljenju…

Izrazito me žalosti kada se nekom djetetu ne može pomoći.

Najnovije što smo saznali o malenoj Eni sa početka priče je da Eni više nema!

„Eni više nije sa nama. Izgubila je bitku i sada je na nekom boljem mjestu među anđelima. Hvala svima koji su molili, vibrali i mislili. Više od ovoga vam sada ne mogu reći. Možda mama smogne snage jednog dana napisati više. Molim Vas ne postavljajte pitanja na koja vam ne mogu dati odgovor. Hvala svima.

Tragedija koja se je dogodila mora nas sve osvijestiti da je dijabetes opaka, podmukla i tiha bolest.

Ma koliko se svi mi trudili, koliko vas sve molili da se uključite u rad dijabetičkih udruga kao što je Mellitus Rijeka, malen broj ljudi se stvarno uključi i radi tamo.

U udrugama se nalaze ljudi s istim problemima kao i vi, ti ljudi mogu pomoći!
Glavni cilj je da se ljudi upoznaju, da razmjenjuju iskustva, da se povežu.

Molim Vas uključite se!
Razmijenite brojeve telefona, propitujte se kada vas nešto muči, uključite se u rad grupe na Facebooku Roditelji mladih dijabetičara, gdje gotovo 24 sata dnevno nekoga ima tko će dati savjet, reći koga da se kontaktira, ili jednostavno biti ovdje da se ispušete.

 

Ne želim više nikada čuti ovakvu vijest kao danas!
NIKADA VIŠE!!!

 

Eni

 

Antun Paulin, 23.10.2015.

Author: Antun Paulin

Bavim se volontiranjem u području dijabetesa preko 34 godine.
Bio sam Predsjednik Zagrebačkog dijabetičkog društva u jednom mandatu, te dopredsjednik u 2 mandata.
Aktivno članstvo sam napustio 2015-te godine zbog malverzacija i nezakonitih radnji u Društvu. Odlučio sam pomoći jednoj mladoj udruzi, koja nije iskvarena pohlepom za novcem, te volontiram u udruzi Mellitus Rijeka.

6918 Ukupno 1 Danas
Post Tagged with , ,

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Danas je jedan tužan dan…

Objavio Antun Paulin Vrijeme čitanja: 4 min
0