Aerodromska policija u splitskoj zračnoj luci prošlog je tjedna od pilota koji je slijetao u sumrak doznala da je bio zasljepljen laserom što je, uz prijavu sa zagrebačkog aerodroma, drugi takav događaj ove godine, a unatoč propisanoj kazni i do 15.000 kuna sličnih se prekršaja u Hrvatskoj godišnje dogodi nekoliko desetaka i već postaju gotovo redovna pojava u turističkoj sezoni.

U prošloj godini Agenciji za istraživanje nesreća u zračnom, pomorskom i željezničkom prometu prijavljeno je ukupno 26 događaja ugrožavanja sigurnosti zrakoplova laserom od čega ih se čak 24 dogodilo na području Hrvatske, a dva u inozemstvu. Tu se radi o dva hrvatska zrakoplova, jednom u kojem je pilot bio zaslijepljen laserom u Tel Avivu, a drugi u Bruxellesu.

“Ometanje pilota zrakoplova u fazi slijetanja i prilaska zračnoj luci je potencijalno opasna radnja budući da može imati utjecaj na sigurnost letenja, znači na radnje koje pilot priprema i radi u završnici. To nije igra, niti zabava, kao ni ispitivanje mogućnosti igračaka, lasera ili bilo kakvih svjetlosnih snopova kojima bi se vidjela mogućnost djelovanja na udaljenost nego to potencijalno može biti vrlo opasna radnja i imati svoje posljedice. Za tako nešto se snosi i određena odgovornost koja je sada zakonski regulirana kroz prekršajne odredbe”, upozorava Mate Melvan, voditelj službe prihvata i otpreme u Zračnoj luci Split dodajući kako posada aviona ima obvezu i dužnost prijaviti svako takvo ometanje laserom.
U Hrvatskoj se prošle godine pilote zasljepljivalo laserom na području Zagreba, Splita, Dubrovnika, Zadra, Osijeka, Fažane, Pule, Vira, Korčule te Hvara. Najviše događaja ugrožavanja sigurnosti zrakoplova laserom dogodilo se u kolovozu (31 posto) te u rujnu (27 posto), dok je učestalost po ostalim mjesecima – osam posto u studenom, po sedam posto u lipanju i srpnju te četiri posto u veljači, travnju, svibnju i listopadu.

U Agenciji za istraživanje nesreća u zračnom, pomorskom i željezničkom prometu za Hinu otkrivaju kako se najveći dio ugrožavanja sigurnosti zrakoplova laserom u 2014. dogodio u prilazu zračnim lukama (65 posto), 15 posto ih je bilo prilikom penjanja zrakoplova, 12 posto za vrijeme slijetanja te četiri posto na ruti. Unatoč brojkama koje dovoljno govore o ozbiljnosti pojave u Agenciji tvrde da u ni jednom od navedenih događaja nije bio ugrožen život putnika.

Ometanje pilota laserom u Hrvatskoj je postalo prekršaj tek izmjenama Zakona o zračnom prometu 2013. U tom zakonu stoji da u slučaju otkrivanja počinitelja policija podnosi obavijest o počinjenom prekršaju Ministarstvu prometa koje je potom nadležno za daljnje postupanje i prekršajno procesuiranje. Novčane kazne za takve prekršaje se kreću od 5000 do 15.000 kuna.

Da laseri nisu bezazleni pokazuje i primjer iz okolice Pule gdje je prije više od deset godina na jednom disco-klubu bio montiran laser koji je ubrzo skinut na zahtjev vojnog zapovjedništva jer je svojim zrakama ugrožavao zračni promet i slijetanje vojnih i civilnih aviona u Pulu.

Očito je kako je zasljepljivanje pilota laserima novi način ugrožavanja sigurnosti letenja s kojom se suočio čitav svijet. Tako su, primjerice, 2013. na letu iz Južne Koreje do San Francisca u SAD-u dvije osobe poginule, a 168 ih je ranjeno, kada je pilota aviokompanije Asiana Airlines na 150 metara iznad tla zasljepio laser. U nekim se zemljama stoga razmišlja i da se takvo nedjelo izjednači s terorističkim činom. (Hina)

Nisu tek ‘kupili’ šest hrvatskih pilota, njima su si stvorili pilotsku školu

Strasti oko odlaska šestorice pilota instruktora akro-grupe HRZ-a “Krila Oluje” ipak se smiruju. Premda se najavljivalo da će se vojni sustav osvetiti pilotima i godinu ih dana blokirati u namjeri prelaska novim poslodavcima u Katar, čini se da neće biti tako. Prijatelji šestorice pilota kažu da i njima nije svejedno na koji će način, nakon 10 godina vjerne službe, otići iz HRZ-a, tako da će, doznaje Večernji list, prije odlaska odraditi dogovoreni otkazni rok i obučiti nekolicinu pilota te ih tako pripremiti za prelazak u akro-skupinu.

Riječ je o vjerojatno još nekoliko mjeseci angažmana. Kako je i načelnik Glavnog stožera OSRH general zbora Drago Lovrić kazao, da će “piloti ‘Krila Oluje’ napustiti Oružane snage sukladno njihovim zahtjevima, ali ‘Krila Oluje’ se neće ugasiti”, jasno je da je došlo do dogovora o civiliziranom razlazu s ovim vrhunskim pilotima. No, činjenica da iz Hrvatske odlaze najbolji piloti i instruktori za ovu vrstu letenja svejedno boli.

24 nova Pilatusa

Kabina Pilatus PC 21

Večernji doznaje i neke detalje aranžmana naših pilota. Ideja o angažiranju Hrvata stigla je od sina katarskog emira koji je bio fasciniran njihovim vještinama. Naši piloti potpisuju ugovor na pet godina, vjerojatno, kako je to uobičajeno u toj zemlji. Godinu dana prije isteka tog ugovora, budu li poslodavci zadovoljni, uslijedit će ponuda novog ugovora, koji je u pravilu uvijek izdašniji. Po pilotskim se kuloarima pričalo da je našim instruktorima ponuđena mjesečna plaća koju bi u Hrvatskoj, u kojoj zarađuju u prosjeku 10-ak tisuća kuna mjesečno, zaradili za godinu i pol do dvije. U katarskom aranžmanu plaća će im biti od 30 do 35 tisuća američkih dolara, mjesečno, naravno. Prijatelji šestorice pilota potvrđuju ove svote. No, tu nije kraj. Naša šestorka letjet će i na novim zrakoplovima. To su avioni istog proizvođača, Pilatusa, ali je riječ o najnovijem tipu za obuku – PC-21. Švicarski proizvođači ovaj zrakoplov nazivaju “zrakoplovom za 21. stoljeće”. Po vanjskom izgledu jako nalikuju na model PC-9 na kojemu lete naši piloti, no riječ je o potpuno novom zrakoplovu s obzirom na opremu. Ima i novo strelasto krilo koje mu omogućuje bolje performanse. Pilot ima HOTAS kontrole, novi stakleni poklopac kabine koji je otporan na sudare s pticama te LCD monitore (i za kadeta i za instruktora) plus HUD (displej s pokazateljima ispred očiju pilota) na prednjem sjedalu. Prijatelji pilota kažu da naši imaju dozvolu naručiti opremu kakvu žele u svojim avionima. Katar je, naime, već prije naručio ovih trenažnih zrakoplova za dvije eskadrile (24 aviona) s rokom isporuke do kraja 2014. Katarci su očito dobro organizirana država jer nabava tolikog broja zrakoplova dokazuje da su dolazak Hrvata spojili s otvaranjem svoje zrakoplovne škole, koja s obukom, prema najavama, počinje sredinom 2015. Naši vrhunski piloti neće, naime, biti tek “ukras” na katarskom nebu, nego će, potvrđuju pilotski krugovi, provoditi obuku Kataraca, od temeljne pa sve do obuke za akrobatsko letenje. Katarci, dakle, nisu samo “kupili” šest hrvatskih pilota nego i pilotsku školu. Dosta mudro. Cijeli problem s našim pilotima, čini se, počinje otkad je MORH, putem agencije Alan, najavio prodaju 6 Pilatusa PC 9. Ta je najava zapravo i bila “okidač” kod naših pilota. Shvatili su, naime, da HRZ smanjuje broj Pilatusa, sa 20 na 14. Zaključili su da njihova i budućnost zrakoplovne škole na Zemuniku i nije blistava. Zapravo je riječ o čudnoj odluci, jer na Zemunik je već stigla i druga grupa od 18 pilota Kraljevskog ratnog zrakoplovstva Omana. Prva grupa od njih 12 uspješno je završila obuku na PC 9. Ovakva se školovanja mogu dobro naplatiti, i do nekoliko milijuna eura po pilotu, tako da frapira nedostatak ambicija kod onih koji odgovaraju za budućnost i razvoj HRZ-a. Vjerojatno je i to dodatno gurnulo naše pilote u prihvaćanje basnoslovne ponude iz Katara.

Kolonija naših pilota

No, tu nije kraj pogodnostima koje čekaju naše – Katarci za njih grade posebnu bazu i pistu, a u aranžman i ugovore uključena je i kuća za svakog te, naravno, automobil po izboru. Koliko je to samo različito od prakse kojom su naši piloti bili okruženi dok su bili u “Krilima Oluje”. Za usporedbu, već dvije godine traže da MORH nabavi uređaje za proizvodnju dima, koji se montiraju ispod krila zrakoplova i onda njihove atrakcije izgledaju još bolje. Takve uređaje imaju sve ostale akro-grupe. Do danas uređaji nisu nabavljeni. No, možda budu jer u Glavnom stožeru Oružanih snaga RH tvrde kako “Hrvatska ima sposobnost održavati takvu akrobatsku skupinu”. Inače, naši piloti u Kataru neće biti nimalo usamljeni. Tamo se, naime, već nalazi prava “kolonija” pilota iz Hrvatske koji upravljaju zrakoplovima Qatar Airwaysa.

Autor:
Davor Ivanković

Preneseno sa Vecernji.hr

Nedavno sam objavio jedan post u kojem sam pricao o svakodnevnici na aerodromu.

Ovo nije svakodnevnica, hvala nebesima, međutim kada pada smijeg, naša zimska služba dolazi do izražaja. To je vrijeme kada znamo zašto ih imamo, zašto kupujemo i održavamo aerodromsku opremu.

U ovih nešto manje od 2 minute biti će vam sve jasno.

Uživajte u jako dobrom uradku Tomislava Muica, koji se je potrudio i donosi nam ovaj time laps.

Mi aerodromci imamo svakakvih dogodovština iz svakodnevnog života i rada.

Danas vam donosimo naše legendarne Buneca i Cicu.

Svi sve znamo. U prvom videu su se kolega malo našalile, a u drugom je krivi čovjek na krivom mjestu i sve to još u krivo vrijeme.

Uživajte.

Možda nije za mlađu populaciju, ali sigurno će vas dobro nasmijati.

Ako vam se čini nebo iznad susjedne Mađarske “kaotično” – sve je pod kontrolom.

Da ima svakakvih nesreća to smo znali.

No ovo je jedna nesvakodnevna.

U zrakoplovu je bilo 58 putnika, od kojih je 23 nažalost poginulo.

http://www.theguardian.com/world/live/2015/feb/04/transasia-plane-crash-lands-in-taiwan-river-rolling-coverage

Ovako trenutno izgleda nebo oko aerodroma.

Nisam ja snimao, ali smo Kruno, Matija i ja vozili snimatelja i stajali kraj kamere.

Prizor je zbilja veličanstven!

Na Facebooku je kolega napisao:

“Ko ovo ne pogleda nek mi ne dolazi na aerodrom ”